30. Plitvički maraton fijasko organizatora

Objavljeno od u Vijesti na lip. 10, 2015

30. Plitvički maraton fijasko organizatora

Jedna od najtežih i najzahtjevnijih maratonskih utrka na području Europe, a ujedno i s najdužom tradicijom u Hrvatskoj, održana je prije dva dana 7. lipnja 2015. na Plitvičim jezerima pod pokroviteljstvom Nacionalnog parka Plitvička jezera u organizaciji Atletskog kluba Maksimir Zagreb. Najavljivano je lijepo vrijeme, čak se par dana uoči utrke moglo čuti da će nedjelja 7. lipnja biti jedan od najtoplijih dana u godini. Start 30. izdanja označila je legendarna hrvatska atletičarka i sportska komentatorica Milka Babović, jedna od pokretačica Plitvičkog maratona, a članovi Atletskog kluba Šibenik podsjetili su nas na još jednog hrvatskog velikana obilježivši 22. obljetnicu tragične pogibije Dražena Petrovića nastupivši na maratonu u dresovima košarkaškog Mozarta. Iz navedenog može se zaključiti da je bilo puno lijepih događanja i dobre “vibre”, pa čak  i nazočnost ministra zaštite okoliša Mihaela Zmajlovića koji je službeno otvorio poznati restoran Nacionalnog parka Ličku kuću te rekordni broj od preko 2.500 sudionika koji su se nadmetali u tri  kategorije nije moglo skriti moje razočaranje i žalost zbog katastrofalne organizacije, ali krenimo ipak redom.

Povijest maratona

 

Naziv ‘maraton’ potječe iz legende o grčkom vojniku Fidipidu, koji je trčao od polja Maratona do Atene da bi objavio pobjedu grčke vojske nad Perzijancima. Prema toj, povijesno nepotvrđenoj priči, Pheidippides je neposredno nakon što je stigao u Atenu od napora preminuo. Nema dokaza da se događaj zaista i odigrao, primjerice povjesničar Herodot piše da je Pheidippides trčao iz Atene do Sparte. Verzija u kojoj je trčao od Marathona se javlja u Plutarhovom djelu iz 1. stoljeća. Procjena je da je udaljenost od Marathonskog polja, odnosno mjesta bitke pa do Atene oko 34,5 km. Na ideju organizacije takve utrke je došao Michel Bréal, koji je predložio da se utrka stavi u program I. Olimpijskih igara u Ateni 1896. godine. Ideju su podržali i Pierre de Coubertin, otac modernih Igara, kao i sami organizatori igara, Grci. Prvi maraton u povijesti nije ipak bio onaj na samim Igrama, jer su primjerice Grci ranije organizirali izborno natjecanje za nastup na Olimpijadi. Na tom je prvom maratonu pobijedio Charilaos Vasilakos u vremenu 3 sata i 18 minuta.

Staza za maraton duljine je 42,195 km, a staza za polumaraton je duljine od 21,097 km

Dajte mi vode!

 

Razlog zbog kojeg sam odlučio napisati ovaj članak je taj što sam i ja bio jedan od sudionika koji je prolazio pakao bez vode! Meni je ovo bio drugi nastup na maratonu u Plitvičkim jezerima s time da sam prvi puta nastupao na 27. Plitvičkom maratonu 2013. godine kada sam uspješno završio dionicu od 42,195 km. Uvjeti su za utrku tad bili su idealni, gotovo kao i lani, polu oblačno i uz nešto malo kišice na startu, a pri završetku dočekalo me bilo sunce i prekrasan dan. Kako i ne bi, pa istrčao sam svoj prvi puni maraton!

 

Fijasko Atletskog kluba Maksimir Zagreb

 

Kao i prvi puta, tako mi je i ovaj nastup u biti bio isplaniran u sklopu obiteljskog druženja i uživanja u jedinstvenom biseru prirode. Ove godine ipak zbog nedostatka vremena za bolju pripremu odlučio sam nastupiti na polumaratonu, nešto zbog iskustva iz 2013. kada sam iskusio svu težinu Plitvičkog maratona, a nešto i zbog želje da sačuvam snagu za pokoji zaveslaj s lađom po prekrasnim jezerima i šetnju kroz bajkovite staze Plitvičkih jezera.

Već prvog dana pri dolasku uočio sam veliki propust u organizaciji. Naime, u Plitvička jezera stigli smo dan ranije 6. lipnja u subotu i zaputili se odmah u Sportski centru u naselju Mukinje, gdje je organizator odlučio ove godine postaviti Start/Cilj, a ujedno i podijeliti trkačima startne brojeve. Premda sam bio među prvima u redu, a ispred mene nije moglo biti više od petnaest osoba, da bi dobio broj morao sam čekati više od pola sata i to unatoč činjenici što sam na podjelu došao dvadeset minuta ranije,  brojevi su se već bili počeli dijelili. No, sve u svemu, to i nije neki problem jer danas i nije neka novina čekati u redu. Odluka o promjeni starta/cilja također je , po mom mišljenju, bila ishitrena, nepromišljena i još samo jedan u nizu velikih promašaja organizatora, ali o tome nešto malo kasnije.

Ostatak subote u društvu koje su sačinjavali moja žena Dunja i sin Noel, te budući “šogor” Jura i njegova odabranica, a moja sestra Kristina, ispunio je sva očekivanja. Plitvička jezera jednostavno su prekrasno mjesto i ako ih još niste posjetili nadam se da će vas galerija slika koju sam odabrao za ovaj članak ponukati da ih posjetite što prije ako ne već slijedeće godine na 31. Plitvički maraton. U prilog svemu išlo je i finale Lige prvaka i razumjevanje boljih polovica za našom potrebom, mog šogija i mene, da budemo pravi muškarci i popijemo koju pivu uz nekontrolirano vikanje na televizor. Da sam tada znao što me čeka u sutrašnjem danu na stazi možda i ne bih popio treću pivu.

 

 

Sutradan je sunce zapržilo već od ranih sati. Ako sam jučer i popio koju pivu više, a tri i nisu neki broj s kojim bi se mogao pohvaliti, što zbog dobra društva a što zbog finala Lige prvaka, za doručkom sam ponovno napravio kobnu pogrešku što nisam mogao odoljeti prekrasnoj šniti pršuta. Da,  nisam baš pazio dan ranije što jedem niti što pijem, ali je priprema za polumaraton bila više no dobra.

Neću sada ulaziti u detalje na koji način sam se bio pripremao već ću samo priložiti “screenshot” iz aplikacije RunKeeper ( ako već koristite potražite me i dodajte za prijatelja ) koju koristim za praćenje  napretka, a koju bi preporučio svima koji se žele početi baviti tračanjem kao hobijem, jer praćenje treninga s ciljem poboljšanja veliki je motivator u postizanju krajnjeg cilja.

 

RunKeeper aktivnosti

 

 

Tantalove muke na stazi

 

Start za maraton i polumaraton bio je prema planu točno u deset sati. Prvih pet kilometara osjećao sam se jako dobro i bio sam prilično jak u glavi. Tad je došla prva okrepna stanica. Obično je na svakih pet kilometara, što se maratona i polumaratona tiče, okrepna stanica na kojoj se trkači mogu osvježiti vodom ili nekim vitaminskim napitkom uz krišku naranče ili komadić banane. Na 30. Plitvičkom maratonu već na prvoj stanici nedostajalo je vode. Tu se još uvijek nisam previše uzrujavao jer sam bio uvjeren da ću na slijedećoj stanici dobiti svoju okrepu. Inače na tim okrepnim stanicama bude porazbacana ogromna količina plastičnih boca s vodom, što je za one koji se bave recikliranjem pravo malo bogatstvo, ovaj put nisam primjetio da bi bila bačena ijedna plastična boca već samo pokoja ugažena plastična čaša, no sve u svemu ništa spektakularno.

Približavajući se desetom kilometru i drugoj okrepnoj točki bio sam poprilično željan gutljaja vode jer je trideset stupnjeva u hladu i loš odabir doručka počeo uzimati svoj danak. No, na moje opće zaprepaštenje, tamo gdje je 2013. godine kada sam bio trčao maraton bilo izobilje vode, voća i sokova, nalazilo se dvoje klinaca s plavim plastičnim četvrtastim lavorom i u njemu umočenim spužvicama u vodi i neki lik koji je u čučnju lagano punio, uz pomoć dječaka, plastične čašice s vodom. Uspio sam zahvatiti dvije spužvice iz tog lavora koje nisu bog zna kako upile vodu. Slijedio je pet kilometarski strmi uspon bez tračka hladovine. Tu sam prolazio kroz agoniju kakvu još nikad nisam doživio. Teško mi je uopće opisati što mi je sve prolazilo kroz glavu ali jedno je sigurno, bio sam strašno ljut. Nakon trinaestog kilometra usporio sam gotovo na brzinu hoda i sve o čemu sam mogao razmišljati bio je gutljaj vode.

Stigao sam ipak i na treću okrepnu točku i na moje opće zaprepaštenje tu sam pronašao par banana, nešto malo naranča, ali vode nije bilo. Nije bilo čak ni čistih plastičnih čaša pa sam bio primoran pronaći jednu cijelu i podići je s poda, odšetati se do malog slapića koji je tekao ispod drvena mosta, oprati tu čašu i konačno se napiti vode. Bolju vodu nisam pio u životu! Možda je bila dobra samo zato jer je zabranjeno voće najslađe voće. Valjda će mi rangeri parka oprostiti. Skoro pa sam zaboravio napomenuti, na ovoj okrepnoj točki bilo je i albert kaksa. Nadam se samo da organizatoru nije bilo u cilju podaviti ljude tim keksima jer bez vode da se to progura iz grla u želudac moglo je kobno završiti.

Totalno demoraliziran nastavio sam dalje laganim joggiranjem. Na četvrtoj okrepnoj točki, gdje je prijašnjih godina bio start, bilo je vode, pa čak i cedevite. Na toj dionici bio sam izmijenio par riječi s nekolicinom trkača o katastrofalnoj pogrešci organizatora i krajnjim snagama uspio sam se dovući do cilja. Tu sam za nagradu dobio drvenu medalju i bocu vode. Konačno sam bio sretan. No, sreća nije potrajala dugo jer, kao što sam bio napomenuo u gornjim redcima, premještanje starta i cilja utrke u Mukinje koje je udaljeno oko 2.5 km od parkirališta, bio je loš odabir i s obzirom na činjenicu da se ručak posluživao u restoranu Poljane morao sam propješačiti tu udaljenost jer mi se nije čekalo na autobus za kojeg mi niko nije znao reći gdje i kad vozi.

Promjena staze utjecala je i na njenu težinu te je ovo bio puno teži maraton od onog prije dvije godine, osobito po ovakvom vremenu, a i završilo ga je 30% manje sudionika nego lani. Sada kada malo bolje razmislim uopće mi nije jasno ni to zbog čega staza velikim dijelom vodi državnom cestom a ne kroz Nacionalni park i kako to da su trkačice i trkači morali trčati kilometrima pored automobila koji su se propuštali drugom trakom.

I onda za kraj tu je još i web stranica koja izgleda kao da ju je radio mali iz susjedstva na kojoj trenutno nemate, tri dana nakon završetka maratona, ništa osim rezultata i to samo od ove godine. Prošlih maratona kao da i nije bilo!

Nema savršenstva, no njemu bi svakako trebali težiti, a ovaj tzv. jubilarni 30. Plitvički maraton trebao bi postaviti mjerilo kako se to ne bi smjelo ubuduće raditi pa se stoga nadam da će već iduće godine, ma tko god bio organizator, naučiti nešto iz ovogodišnjih pogrešaka.

Nemojte me krivo shvatiti, nisam požalio što sam sudjelovao samo sam još uvijek jako ljut na organizatore, ali ponosan na sebe što sam završio utrku!

 

Rezultati

 

S obzirom na sve navedeno u gornjim redovima ovog članka svatko tko je samo sudjelovao na ovogodišnjem 30. Plitvičkom maratonu zaslužuje veliku pohvalu, a oni koji su ga uspješno završili trebali bi biti jako ponosni na sebe!

Joel Maina Mwangi, Kenijac s vremenom od 2:32:16 slavio je u muškoj konkurenciji, dok je njegova sunarodnjakinja Gladys Jepkurui Biwott s vremenom 2:54:39 pobjedila u ženskoj konkurenciji. Od hrvatskih maratonki najbolji rezultat ostvarila je Nikolina Šustić Stanković osvojivši drugo mjesto (2:59:46). Treće ja bila Kenijka Agnes Chebet (3:02:28). U muškoj konkurenciji drugo mjesto osvojio je Lahcen Mokraji iz Maroka, a treće mjesto James Emuria. Najbolji hrvatski maratonac bio je Đuro Komlenović koji s rezultatom 2:57:50 zauzeo deveto mjesto.

Što se polumaratona tiče također su dominirali Kenijci a pobjedu je odnio Hillary Kiptum Maiyo Kimaiyom, drugi je bio Abel Kibet Rop, a treći Henry Kemboi. Naši najbrži polumaratonci bili su Nikola Špoljar, Lovre Kalac i Petar Delaš na 6., 7. i 8. mjestu. Kenijka Hellen Jepkosgei Kimutai pobijedila je u ženskoj konkurenciji, druga je bila Zita Kácser, a treća Tünde Szabó. Od naših najbrže su bile Ljubica Tonković, Sandra Bogdanović i Danijela Kuna.

Maraton top 10 žene:

  1. Gladys Jepkurui Biwott (Kenija) 2:54:39
  2. Nikolina Šustić Stanković (Hrvatska) 2:59:46
  3. Agnes Chebet (Kenija) 3:02:28
  4. Marija Vrajić (Hrvatska) 3:06:18
  5. Dubravka Vešligaj (Hrvatska) 3:13:48
  6. Helén Csönge (Mađarska) 3:15:08
  7. Jasmina Ilijaš (Hrvatska) 3:19:51
  8. Maja Urban (Hrvatska) 3:27:50
  9. Veronika Jurišić (Hrvatska) 3:30:34
  10. Adrijana Šimić (Hrvatska) 3:49:37

Maraton top 10 muškarci:

  1. Joel Maina Mwangi (Kenija) 2:32:16
  2. Lahcen Mokraji (Maroko) 2:33:35
  3. James Emuria (Kenija) 2:33:47
  4. Tamás Nagy (Kenija) 2:37:58
  5. Paul Kiprop (Kenija) 2:38:01
  6. Justus Kipchirchir Kiprono (Kenija) 2:42:48
  7. Zabari János (Mađarska) 2:53:00
  8. Ákos Eördögh (Mađarska) 2:55:39
  9. Djuro Komlenovic (Hrvatska) 2:57:50
  10. Krešimir Balaško (Hrvatska) 2:58:06

Rezultati preuzeti sa internetske stranice stotinka.hr

Darko Novak

Marketing Manager & Web Developer at Međimurka BS d.o.o.
Darko živi u Mačkovcu, selo kraj Čakovca, u Hrvatskoj, s ženom Dunjom i sinom Noelom. Ako nije za kompjuterom vrijeme provodi s obitelji ili pripremajući se za polumaratone. Zaljubljenik u WordPress, bloger, SEO i online marketing fanatik.

Odgovori

Podijeli:

30. Plitvički maraton fijasko organizatora

od Darko Novak vrijeme potrebno za čitanje: 9 min
0

Postanite član!

Neprocijenjive informacije nadohvat ruke

Pretplatite se na naš "Newslewtter" i primajte kvalitetne i neprocjenjivo vrijedne informacije vezane uz izradu web stranica direktno u vaš sandučić.

Uspješno ste se upisali na listu!

Follows